1894.godina

POKOJNOM VOJISLAVU

Sa tvojom Avalom dragom i naše stijenje plače,
        Plače i suze lije,
I srpska bijela vila čarobno svoje lice
        U crni veo krije.

Na javor-guslama našim pucaju tanke strune
        I zvuci tužno lete -
Da čistom suzom svojom orose kamen hladni
        Tvoje grobnice svete.

I moja duša leti svijetlom grobu tvome,
        Na kom je anđô blagi,
I bono tebi kliče: Vrati se, vrati nama,
        Naš Vojislave dragi!

PRUŽI MI PEHAR...

Pruži mi pehar vina i zagrij grudi mlade,
            Nek budu oganj, plam,
U talasima sreće nek tone srce bujno
            I gori dušin hram.

Kao što slavuj mali glasom ljubavi nježne
            Pozdravlja zorin sjaj,
Uvis dižući pehar slaviću i ja pjesmom
            Tvog lica čisti raj.

A posrnem li tako s napitkom duhovne snage,
            To nije grešna stvar:
Bogovi vino daju, pa slavimo ih sveto
            I ljubimo njihov dar!

Pruži mi pehar slatki, u kome ljupko blista
            Veselja mladi bog,
A nebu nek se diže plamena pjesma moja
            U slavu oka tvog!